Većina naših radioamatera zna da je 9AFF Program međunarodni radioamaterski projekt ekološko-odgojnog karaktera kojega su, pridružujući se naporima hrvatskih institucija u očuvanju i promidžbi zaštićenih prirodnih vrijednosti, pokrenuli članovi Radiokluba Hrvatska flora fauna. Kroz promotivne radioamaterske aktivnosti iz zaštićenih područja, želi se potaknuti hrvatske radioamatere, kao i one širom svijeta, u podizanju svijesti o skrbi zaštićenih prirodnih vrijednosti, poglavito onih ugroženih. Zbog toga su i aktivnosti kroz 9AFF Program obogaćene i drugim spoznajama koje nerijetko odudaraju od uobičajenog poimanja radioamaterizma. No, to nije spriječilo pojedine subjekte (Ured za obrazovanje, kulturu i sport Grada Zagreba, Hrvatske vode te brojne Javne ustanove koje skrbe o zaštićenim područjima) da svaki na svoj način podupiru navedene aktivnosti.Mada u prikazanom radu operatori sudjeluju najviše sa svojim sredstvima, moramo istaknuti da bez vanjske potpore, naš rad ne bi bio tako uspješan i zapažen. Važno je napomenuti da je skoro sva upotrijebljena oprema privatno vlasništvo članova Radiokluba Hrvatska flora fauna.
“ISTRA 2015”
Zadnji put su članovi ovoga Radiokluba boravili u Istri od 3. do 6. listopada, 2013. godine. Tada su aktivirali reference: 9AFF-030 (posebni rezervat u moru, Limski zaljev), 9AFF-043 i 9AFF-044 (posebni rezervati šumske vegetacije Motovunska šuma i Kontija), 9AFF-045 (posebni paleontološki rezervat, Datule – Barbariga), te 9AFF-046 (posebni ornitološki rezervat Palud – Palu). To su lokaliteti o kojima skrbi Javna ustanova Natura Histrica. Aktivacije nisu bile zahtjevne, no, nakon toga nisu baš bile u središtu zanimanja naših aktivatora. Upravo zbog toga, novo rukovodstvo RK HFF, odlučilo je ponoviti aktivacije te time dati svoj obol godišnjem 9AFF programu koji RK HFF ostvaruje uz potporu Hrvatskih voda, pod nazivom Hrvatska flora i fauna na radiovalovima u kojem pojedina (vodena) područja imaju dodatnu težinu. U ovom slučaju su Palud-Palu i Limski zaljev.
Ekspedicija je imala i dodatni povod: Ove godine hrvatsko šumarstvo obilježava 250 godina „od početka organiziranog i potrajnog gospodarenja šumskim područjima. Službenim početkom organiziranoga šumarstva smatra se godina osnutka prvih triju šumarija na ovim područjima, 1765, i to na području Otočke pukovnije u Krasnu, Ličke pukovnije u Oštarijama, te Ogulinske i Slunjske pukovnije na Petrovoj gori” (Časopis Hrvatske šume, ožujak 2015). Također, na sjednici Generalne skupštine Europske poljoprivredne konfederacije 21. ožujka je proglašen Svjetskim danom šuma, zamišljen kao događaj koji će doprinijeti povećanju svijesti o očuvanju šuma i šumskih ekosustava, želja je bila obilježiti i taj datum te aktivirati. Tako su operatori iz RK HFF (9A2SC, 9A3GSV, 9A6AA i 9A6RW), dana 22. ožujka aktivirali Posebni rezervat šumske vegetacije Gračec-Lukovića-Rebar, 9AFF-088 ( https://9aff.wordpress.com/wp-admin/post.php?post=141&action=edit&message=6&postpost=v2 , a glavnu aktivnost u Istri pomaknuli par dana poslije (od 26. do 29. ožujka 2015).
Aktivnosti u sklopu Istra 2015, započele su po hladnom vremenu s obronaka Učke, 9AFF-017, gdje je Franjo, 9A2MF, u ranim poslijepodnevnim satima dočekao Radu, 9A2SC, i Vitu, 9A3GSV. Ubrzo se pridružio i Emir, 9A6AA.
Nakon aktivacije Učke, moglo se krenuti na zapadnu stranu Istre, u Brtoniglu, gdje je čekala Anica, 9A7SSY, sa svojom proslavljenom kuhinjom. Franjina i Aničina kuća bila nam je baza tijekom trajanja ovih aktivnosti, na čemu smo im neizmjerno zahvalni. Bilo je ugodno nakon hladne Učke grijati se uz pucketanje vatre te praviti plan za sljedeće dane.
U petak, 27. ožujka 2015. vrijeme nam nije bilo naklonjeno. Ipak, zahvaljujući osoblju na ulazu u kamp Colone, evo nas, nakon godinu i pol opet na istom mjestu, nedaleko od mora, u području koje pripada Posebnom paleontološkom rezervatu Datule-Barbariga, 9AFF-045.
Rezervat obuhvaća obalni dio uvale Kolona, otočić Santin (Kolona), te dio mora u širini od 1000 metara između rta Datule i rta Barbariga. Radi se o nalazištu fosiliziranih kostiju Sauropoda a dosad su identificirani ostaci 12 njegovih rodova Sauropoda (mislim da vas latinski nazivi neće učiniti posebno sretnima pa ću ih izostaviti…) te ostaci još nekoliko nepoznatih vrsta. To daje širi međunarodni značaj nalazištu, jer postoje realne mogućnosti opisa potpuno novih vrsta. U istim slojevima nađeno je nešto fosiliziranih biljnih ostataka. Mada nas je naše sklonište odlično štitilo od kišnih kapi, njihovo udaranje po plastičnoj nadstrešnici i buka koju su stvarali, potpuno je onemogućila naš rad. Iako je bio natkriven ceradom, ubrzo smo pod sigurni krov donijeli i agregat (Honda, EU-10i, koja nas 
vjerno služi još od Palagruže), te napravili prisilnu pauzu. A kad se fiberglasni štap koji nosi antenu, iznenada i samovoljno složi u oblik za nošenje a antena se nađe na zemlji, znak je da će pauza biti malo dulja. Trebalo je provjeriti i antenski tuner koji se nalazio pričvršćen na donjem elementu štapa te istresti kapljice vode koje su se u njega infiltrirale. Kad je kiša posustala, Franjo i Vito su se prihvatili posla, te smo nakon 15 minuta mogli nastaviti s radom.
Čim smo log napunili dovoljnim brojem veza, krenuli smo u potragu za posebnim rezervatom, zanimljivog i čudnog imena – Palud-Palu (9AFF-046). Mada je to zaštićeno područje od naše lokacije udaljeno tek nekih 8 km, nije ga lako pronaći. Makadamski putevi koji se neprestano ukrštaju dovode do zabune, a povremene oznake lako promaknu. Ispred 
ulaza nema nikoga. A tko bi tu i bio u petak i to po lošem vremenu? Brzo smo postavili opremu i gledajući u kišne oblake prionuli na posao. Ne želeći narušiti tišinu nismo koristili agregat već akumulator od 90Ah. Bilo je vremena i prošetati do 800 metara udaljene osmatračnice iz koje se močvara vidi kao na dlanu. Odzvanjaju glasovi močvarica. Palud-Palu je prirodna depresija u neposrednoj blizini mora, koja se, zbog pritjecanja vode s okolnih brda i zaravni i iz izvora na sjevernoj strani, pretvorila u močvaru. Početkom prošlog stoljeća prokopan je 200 m dugačak kanal do mora da bi se povećao salinitet vode 
u močvari i time onemogućilo razvijanje ličinki komaraca koji su bili prijenosnici malarije. Spajanjem močvare i mora ovdje su se našli novi stanovnici kao što su jegulje, cipli, vodene kornjače i oko 200 vrsta ptica.
Dan smo završili s oko 500 veza u logu. Kako je krenulo – dobro je završilo. Sada je valjalo put sjevera pa smo nakon sat vremena stigli u bazu. Sljedeća prepreka koju smo željeli odraditi je – Aničina tartufata…
Konačno, treći dan osvanuo je sunčan. Ni traga od one grozne jučerašnje kiše. U planu je aktiviranje Posebnog rezervata u moru, Limskog zaljeva (9AFF-030) i posebnog rezervata šumske vegetacije Kontije (9AFF-044).
Atraktivni Limski zaljev predstavlja potopljenu kanjonsku dolinu u kršu, stvorenu u vapnencima. Dugačak je oko 
10 km, prosječne širine oko 600 m, a najveća dubina je na ulazu i iznosi 33 metra. Zbog posebnih svojstava morske sredine koja daje uvjete za život obilja morske flore i faune, more i podmorje Limskog zaljeva proglašeno je 1980. godine posebnim rezervatom u moru. Kao i na protekle dvije aktivnosti postavili smo samo jednu postaju i jednu antenu. Drugi komplet bio je u pričuvi. Za napajanje električnom energijom ovdje smo koristili agregat.
I dok smo slagali veze u log, pridružio nam se i naš član Mladen, 9A2NA, iz Novigrada. Promatrajući predivni kanal, desetak metara od nas otkrili smo neugodan prizor: nedavno odbačene ostatke sirovog mesa, kože i kostiju (prema našoj procjeni, više od 15 kg). To nikako nije moglo ići zajedno s pogledom na predivno plavetnilo Limskog zaljeva i plovila koja lagano klize po njemu. Mjesto s kojega radimo je vidikovac na koji dolaze i brojni turisti. Snimak s GPS podacima poslali smo odmah Javnoj ustanovi Natura Histrica. Uskoro smo krenuli prema šumi Kontiji.
Posebni rezervat šumske vegetacije šuma Kontija (9AFF-044) posebno je zaštićena od 1964. godine. Prostire se sjeverno od Limskog zaljeva, između mora i naselja Kloštar, Gradina i Flengi. Naziv Kontija potječe od plemičke obitelji Coletti (Conte Coletti), koji su zamjenom došli u njen posjed 1771. godine. Šuma je pravo obiteljsko 
izletište. I tijekom prošlih aktivacija u njoj smo susretali dosta izletnika i biciklista. Stol i klupe od masivnoga drveta još su na svom mjestu! Idealno za naš rad! Inače, Kontiju smatraju prirodnim fenomenom: u njoj raste bijeli grab (Carpinetum orientalis croaticum) starosti preko 150 godina, znanstveno vrlo zanimljiva i vrijedna, najbolje sačuvana površina ove zajednice u Istri. Od drveća redovno se nalazi hrast medunac, bijeli grab, crni jasen, maklen, cer, smrika i borovica. U ovom je rezervatu, bez prethodne suglasnosti Zavoda za zaštitu prirode u Zagrebu, zabranjena svaka sječa i oštećivanje stabala i grmlja, branje prizemnog bilja, 
kao i svaki drugi zahvat, koji može izmijeniti sadašnji izgled rezervata. I ovdje su Vito, 9A3GSV, i Rado, 9A2SC, prionuli na posao te pokupili plastični i ini veći otpad razasut nedaleko od nas. Očigledno da pravila ponašanja, jasno istaknuta na lijepo izrađenoj informativnoj tabli, za neke nisu dovoljna te otpad ne odlažu na predviđeno mjesto.
Kao što to i biva u ovom dijelu godine, zalaskom sunca temperatura naglo pada a to je znak da trebamo polako aktivnost privesti kraju. Radili smo pod 9A3GSV/p. S obzirom da smo planirali aktivnost priznati i za još tri člana ekspedicije, prema 9AFF pravilima, trebalo je održati najmanje 250 radioveza, što je i učinjeno. I dok smo slagali opremu stigao je e-mail u kojem iz Nature Histrice zahvaljuju na obavijesti te da su je proslijedili nadležnoj inspekciji…
Rad iz Posebnog rezervata šumske vegetacije, po tartufima poznate Motovunske šume (9AFF-043) ostavili smo 
za sunčano nedjeljno prijepodne, 29. ožujka 2015. Ona predstavlja posljednji ostatak autohtonih nizinskih poplavnih šuma zvanih „longoze“ u riječnim dolinama mediteranskog i pontskog primorja. Danas postoje samo tri nalazišta takve šume, a to su: šuma Komčija u bugarskom crnomorskom primorju, ostaci šume skadarskog hrasta lužnjaka, te motovunska šuma u dolini Mirne i njene pritoke Butonege. Motovunska je šuma bila zaštićena još iz doba Venecije strogim odredbama o šumskom rodu. Iskopani su veliki odvodni kanali koji su odvodili vodu za velikih poplava, ali su se oni kasnije zapustili. Na žalost, za vrijeme 
Austrougraske monarhije, šuma je bila rezervat za opskrbu brodogradnje građevinskim materijalom. Danas, njeni pojedini šumski odjeli i odsjeci imaju različiti tretman. Odsjek 4f, kao ogledni, zadržava se u strogo prirodnom obliku, te se u njemu ne smije obavljati nikakva sječa. U nekim odjelima Motovunske šume zabranjen je bilo kakav zahvat bez prethode dozvole osim sakupljanje tartufa na uobičajeni način. Ne znam kako pojedinci traže tartufe, jer smo od ulaska dublje u šumu odmah odustali zbog dubokog blata prošaranog tragovima divljači. Pretpostavljam da je situacija puno bolja nakon 15 rujna kada je i dozvoljeno sakupljanje podzemnih gljiva. Naravno, uz pribavljenu dozvolu nadležne šumarije.
Pri kraju našeg rada iz istarskih zaštićenih područja, od JU Natura Histrica dobili smo još jedan e-mail, koji nas je ugodno iznenadio i razveselio: „…Vašu aktivnost željeli bismo popratiti na način da obavijest o Vašem boravku uvrstimo u novosti o našim zaštićenim područjima. Shodno tomu, molimo Vas da nam po završetku pošaljete nekoliko fotografija s terena koje bismo mogli uvrstiti u tekst.“ Ubrzo, nakon slanja naših fotografija, na njihovoj web stranici (www.natura-histrica.hr/indexhr.html ) objavljena je kratka, ali nama draga informacija.
Prije povratka u Zagreb, još jednom smo svratili kod Anice (9A7SSY) i Franje (9A2MF) u njihovu Brtoniglu. Znam da će negodovati, ali želim reći da su oni besprijekorni domaćini. Kao bivšeg svjetioničara (Porer, Sveti Ivan na pučini, Crna punta, te Savudrija) Franju (a ni Anicu) život nije puno mazio i pazio. Moram naglasiti da ova samozatajna osoba ima zlatne ruke i zadivljujuće znanje iz elektronike i radioamaterizma. I pored velikih obveza, on za za RK HFF uspješno obavlja poslove QSL Managera (za pozivne oznake 9A1WFF i 9A1GEO), Award Managera za 9AFF Program a od 1. siječnja 2015. godine Award Managera za diplomu Hrvatski Nacionalni parkovi, koju u ime Zagrebačkog radioamaterskog saveza servisira RK HFF). Još jednom hvala Anici i Franji na gostoprimstvu, jer bi bez njihove pomoći ova ekspedicija teško bila izvodljiva.
Ako se uzme u obzir da se jedan dio termina naše aktivnosti preklopio s poznatim kratkovalnim natjecanjem CQ WPX (SSB dio), te da su neki izrazili sumnju u našu učinkovitost (nazivajući nas mazohistima), s postignutim rezultatima izuzetno smo zadovoljni. Rađeno je i na WARC opsezima ali i na uobičajenim frekvencijama na 20 i 40 m sa standardnih 100W (IC-7200) i inverted V antenu. U akciju su sudjelovali Anica, 9A7SSY, Mladen, 9A2NA, Rado, 9A2SC, Franjo, 9A2MF, Vito, 9A3GSV i Emir, 9A6AA. Aktivirano je 6 hrvatskih zaštićenih područja (9AFF referenci) i pri tome održano skoro 1500 radioveza. I pored prijeđenih 2×800 km, sve je prošlo bez problema. Što je najvažnije – ugodno smo se družili provodeći znatan dio vremena u prirodi.
9A6AA
Amateur Radio Club „Croatian Flora Fauna“ 9A1WFF 