Posljednji susret “Kod Kakadua”…

August 31, 2017 by 9A6AA Leave a comment

Vidimo se “kod Kakadua”– rekla nam je Ana iz ZOO-a, kada smo se javili u 9.00 sati, dana 31.8.2017. godine. Bio je to posljednji ovogodišnji susret radioamatera i osnovnoškolaca u sklopu Divljeg ljeta u ZOO vrtu, kojeg je za učenike osnovnih škola organizirao zagrebački ZOO. Bilo nam je potrebno točno 30 minuta da razmjestimo male odašiljače (tzv., lisice) na tri lokacije. Smjestili smo ih na Labuđem otoku, Zebrinom trgu i kod nastambe risa. Ubrzo, u pratnji edukatora, stiže mala četa pametnih. Nemamo puno vremena pa odmah krećemo na objašnjavanje smisla i cilja praćenja i obilježavanja životinja. Jedni pitaju a drugi im odgovaraju! Je li to medi smeta – pitaju kada smo im pokazali mali odašiljač koji je tri godine nosio jedan lički medo. Dajemo im da osjete težinu. Svi se slažu da je jako lagan te da to medi ne može smetati. A kako mu se to stavi oko vrata – pitaju jedni a drugi odgovaraju da su vidjeli na TV da se medo prije toga uspava te da ga to ne boli.
Krećemo u potragu za našim lisicama.
Odredivši smjer emitiranja prvog odašiljača, svi potrčaše… mada je to samo smjer. Zaviruju oko kaveza, pregledavaju grmove… tek nakon upozorenja vraćaju se te pomno prate što će goniometar dalje pokazati. Zastajemo na križanju staza. Opet određujemo smjer a nakon zaustavljanja i provjere kod Lavljeg mosta, svima je jasno da treba skrenuti lijevo, prijeko na Labuđi otok. Opet su se rastrčali… Zastaju pred ogradom jer se dalje ne može. Dovodimo ih nekoliko da vide što smo (su) pronašli. Možemo li snimiti odašiljač? – pitaju uzbuđeno.
Pronalazimo signal drugog odašiljača. Mnogi prepoznaju Morzeovo slovo S koje on odašilja. Naučili su ga ovdje u ZOO-u na satu programiranja koristeći micro:bit. Signal je sve jači – primjećuju te zaključuju da se približavamo mjestu gdje će svi lako vidjeti kako odašiljač izgleda. Evo nas na Zebrinom trgu. Prateći smjer odašiljanja lako pronalaze drugu lisicu. Sjatili su se u podnožju jednoga bora gdje primjećuju odašiljač čija led dioda žmirka u ritmu slova S. Primjećuju i antenu. Bez nje se ne može – reče jedan.
Treba li reći da su uspješno odradili i zadnji zadatak? Malo lijevo, malo desno pa opet lijevo i – evo ga u podnožju jednog stabla kod nastambe za risove. Ima li još koji? – pitaju puni energije i volje za još. Predvidjeli smo samo tri odašiljača a za to nam je trebalo 45 minuta druženja, razgovora, skakutanja te – cike i veselja kada je uređaj pronađen.

Dajemo voditeljici pedesetak čokoladica životinjsko carstvo koje je Radioklub Hrvatska Flora Fauna pripremio za njih, da im ih podijeli nakon marende. Veselo pozdravljaju i odlaze. Jedan se vraća: Koliko sve to košta? Mislim, odašiljač i akumulator… Tako sam i mislio – reče Luka iz OŠ Ivana Cankara nakon što smo odgovorili na pitanje. On je cijelo vrijeme vukao naša mala šarena zoo-kolica kojima prevozimo opremu. Mogu ja to – reče kad smo mu htjeli pomoći na šljunkovitom dijelu staze… Cijela grupa je odlično surađivala a naglasimo da je veliko zanimanje pokazao i trojac iz OŠ Ivana Gorana Kovačića: Špiro, Luka i Ivan.

Mada lisice ne spavaju zimski san, ipak, kako smo prošli puta najavili, naše lisice odoše na spavanje…