Members of Croatian Flora Fauna Amateur Radio Club paid a visit to a renowned wildlife researcher and European brown bear expert Dr Djuro Huber, a Zagreb University professor at the Veterinary Faculty in Zagreb, Croatia’s top authority on bears. We discussed bears, their behavior in wilderness and around people – from myths to reality. He gave us a few useful tips on how to behave around bears if we come accross them during FF activities. In return, we informed Professor Huber of amateur radio activities and why ARDF is important for tracking a collared animal (bear, wolf, lynx). Professor presented us with a special gift – a leather collar with an attached radio transmitter for remote tracking of animal movements in their natural habitat, that two of the monitored wolves (named Berni and Tanja) wore. The latter was killed near Lokve (Lokvarsko) Lake 767 m asl. Professor and his team found the collar on the bottom of the lake. The collars were invented in 2014 by Christopher Wilmers and eco-physiologist Terrie Williams. The collars are able to give the GPS location of the animal wearing it as well as the speed and direction the animal moves the whole time it is wearing the collar. The collar also gives information on what types of movements the animal has made such as jumping, or just standing still. So, a collar on animals is a tool for an indepth study of animal behavior.
Povod za susret s prof. dr. sc. Đurom Huberom je jednostavan: tijekom ovoga ljeta, od 18. lipnja do 30. rujna, članovi RK HFF su svaki tjedan, u suradnji sa zagrebačkim ZOO-vrtom sudjelovali u projektu “Divlje ljeto u ZOO vrtu” tijekom kojega je 468 učenika zagrebačkih osnovnih škola upoznato s radioamaterskim aktivnostima s naglaskom na radioamatersku goniometriju (ARDF), poznatiju pod nazivom “lov na lisicu”. Između ostaloga, pokazan im je jedan odašiljač koji je nekoliko godina oko vrata nosio jedan medo. Želja nam je bila da tijekom sljedećih sličnih prezentacija koje planiramo provesti po osnovnim školama, pokažemo kako izgleda jedna ogrlica u kojoj su smješteni i odašiljač i baterija. Naravno, prava adresa je uvaženi profesor i najbolji poznavatelj medvjeda u Hrvatskoj, prof. Huber, kojeg smo posjetili 9. listopada 2017. Njegovom ljubaznošću dobili smo ogrlicu koju su nosila dva vuka (Beri i Tanja). Na žalost, vučica Tanja je ustrijeljena a ogrlicu su prof. Huber i njegova ekipa pronašli na dnu Lokvarskog jezera (767 m asl), u Gorskom kotaru.
-
- Leather collar.
-
- Ogrlica koju su nosila dva vuka (Beri i Tanja).
-
- Krivolovci su ubili vučicu Tanju…
-
- … a ogrlica je pronađena na dnu Lokvarskog jezera.
-
- Prof. Huber i Ivica, 9A2HW, član RK HFF.
-
- Susret s medvjedicom s medvjedićima rizičan je zbog medvjedičinog poriva da zaštiti mlade – što je instinkt koji dijeli sa svim drugim živim bićima.
-
- Preko posebne aplikacije pratili smo kretanje jedne obilježene medvjedice te uočili da je neočekivano daleko otišla od svoga područja. To je zbog izostalog uroda bukvice (ploda bukve) kojim se medvjedi hrane, posebno u ovom periodu kad spremaju salo za zimu. – kaže prof. Huber.
-
- Usporedba radioamaterskih i profesionalnih antena koje se koriste za lociranje odašiljača.
-
- Medvjedica koja vodi mlade u slučaju ugroze svog potomstva može započeti obrambeni napad. Najčešće je takav napad lažni – medvjedica se zaustavlja prije samog kontakta s čovjekom. Kada i dođe do kontakta, namjera medvjedice nije ubiti žrtvu (te je primjerice pojesti) nego je onesposobiti toliko da više ne predstavlja prijetnju njenim mladima.” – kaže prof. Huber.
Profesor nas je upoznao s rizičnim situacijama u kojima bi se mogli naći tijekom naših aktivnosti po pojedinim područjima. Za svođenje rizika od napada medvjeda na minimum, glavno je pravilo da se medvjeda ne smije iznenaditi, a ako se iznenadni susret ipak dogodi, potrebno je reagirati smireno i ovisno o situaciji. Posebno je važno ne naći se između medvjedice i njenih mladih. Situacije u kojima medvjedice s mladima ozlijede ljude, potiču javnost na reagiranje i predlaganje smanjenja broja medvjeda. Medvjedice moraju imati mlade, inače bi populacija nestala. Ne možemo ukloniti sve ženke s mladima, kaže prof. Huber. Steve Hererro u svojoj knjizi ‘Napadi medvjeda‘ izračunao da, ako je vjerojatnost poginuća čovjeka od napada medvjeda 1, onda je takva vjerojatnost za smrt od napada psa 67, pčela 180, groma 374, a od drugih ljudi čak 90.000. Također je u lovu rizik stradanja od drugih lovaca neusporedivo veći od rizika napada medvjeda.
Naselja predstavljaju alternativni izvor hrane u obliku neobranog voća ili nezaštićenog smeća. Slično je bilo i 2008. godine kada se također pričalo o ‘invaziji’ medvjeda, podsjećaju stručnjaci, dodajući da je već sljedeće jeseni, kad je bukva ponovo urodila plodom, većina medvjeda postala ‘nevidljiva’ za ljude. Općenito vrijedi da će medvjed, ako vas čuje, pobjeći od vas i prije nego što ga ugledate.
Ako se međutim ipak susretnete s njim, ostanite mirni, mirnim glasom upozorite na svoju prisutnost i krenite polako dalje – u pravilu će se medvjed povući ako se ne osjeti ugroženim. Umirite i kontrolirajte svoje reakcije! Nemojte se pokušavati popeti na drvo jer su medvjedi jako dobri penjači, a velike su šanse da su u tome bolji od vas. Također ne pokušavajte potrčati jer medvjed u trku može postići brzinu i do 50 km/h što znači da vas lako uhvati u samo nekoliko metara. Iznimka je ako trčanjem brzo možete stići na neko sigurno mjesto (automobile).
Vrlo je važno da u šetnjama prirodom pse držite na uzici. Velik broj napada na ljude dogodio se zbog pasa koji su nanjušili medvjeda i razdražili ga, nakon čega su se u potrazi za zaštitom vratili vlasnicima, a za psima i medvjed. U iznimnim situacijama medvjed će izvesti takozvani „lažni napad“ u kojem ne dolazi do fizičkog kontakta. Svrha ovakve reakcije je preplašiti neželjenog posjetitelja (čovjeka). U slučaju da medvjed potrči prema vama, zastanite i polako lezite licem prema dolje. Stavite ruke oko vrata kako bi zaštitili glavu. Teško je procijeniti radi li se o „lažnom“ ili stvarnom napadu, ali ako se pretvarate da ste mrtvi, medvjedu ćete dati do znanja da ne predstavljate prijetnju. Tako ćete najvjerojatnije zaustaviti medvjeda i spriječiti fizički kontakt. U slučaju napada ponašajte se pasivno i pokušajte ostati što mirniji i tiši. Prije nego što ustanete s tla, provjerite je li medvjed još uvijek u vašoj blizini.
Još nekoliko važnih informacija i uputa. U većini slučajeva pri susretu čovjeka i medvjeda, medvjed će napustiti područje čak i prije nego što ga uočite. Često se dogodi da se medvjed osovi na stražnje noge kako bi provjerio okolinu. Ovaj stav ne iskazuje agresivnost. Ključno je da ukažete na svoje prisustvo mirnim glasom. Medvjedu se nikad ne približavajte, čak i ako se radi o mladuncu. Radije se maknite jer medvjedica nikad nije daleko. Medvjeda nikad ne hranite. Ostatke hrane i drugi organski otpad odlažite tako da bude nedostupan medvjedu jer će hranu ubrzo povezati s prisutnošću čovjeka što je jedan od glavnih razloga za stvaranje konflikata između čovjeka i medvjeda.
‘Informirana javnost ključ je humanog i sretnijeg suživota medvjeda i ljudi, a s ciljem pružanja potpune informacije potrebno je konzultirati sve uključene stranke: lokalno stanovništvo, lovce, druge korisnike tih prostora i stručnjake’.
Hvala profesoru Huberu i njegovim kolegama sa Zavoda za biologiju Veterinarskog fakulteta, Marini Habazin i Slavenu Reljiću na ljubaznosti i vremenu koji su odvojili za znatiželjne radioamatere.
Vice-president), Large Carnivore Initiative for Europe (Core Group member), Wildlife Disease Association. Djuro Huber is currently the professor of Biology at the Department of Biology at the Veterinary Faculty in Zagreb.
Amateur Radio Club „Croatian Flora Fauna“ 9A1WFF 